Samojeda zovu i „nasmiješeni Sammy“, dobio je ime prema sibirskom plemenu Samojeda. Ovaj prelijepi i odani špic izuzetno je izdržljiv pas. Koristili su ga istraživači Fridtjof Nansen i Ernest Shackleton pri ekspedicijama na Sjeverni pol. Koristili su ga i kao čuvara te kao lovca na sjeverne sobove. U Englesku je stigao 1889. godine posredstvom Kilburna Scotta, koji se vratio sa sjeverne obale Rusije sa štenetom samojeda. Uskoro su pareni ženka imenom Whitey Pechora, koju su mornari donijeli u London s psom imena Musti, vlasnice gđe Sitwell, pa su mnogi današnji samojedi potomci ovog para. Standard za vrstu koji je postavio Kilburn Scott malo se promijenio tijekom godina. Zanimljivo je spomenuti da su se pripadnici engleske loze raširili po cijelom svijetu.
Narav i njega
Samojed živi u kući s vlasnicima, što je netipično za ostale pse koji vuku teret. Vrlo je odan, dobar s djecom, poslušan, iako pomalo neovisan kućni ljubimac. Neki su predstavnici vrste postigli savršenstvo u izdavanju naredbi. Voli se igrati i sretan je kad se kreće. Njegovu debelu, vodootpornu dlaku treba stalno četkati i češljati.
Veličina: visina u grebenu: mužjaci 52,5-59cm, ženke 47,5-52,5cm. Težina: 22,7-29,5kg
Dlaka: gruba, ali nije čekinjavai ravna; poddlaka je debela, mekana i kratka
Boja: potpuno bijela, krem, vanjska dlaka je srebrnasta pri vrhu.
Druga obilježja: široka glava; bademaste oči; debele uši-ne previše velike i polukružne na vrhu; leđa srednje dužine; dugački, vrlo bogato odlakan rep nosi preko leđa.