Za ovog malog psa u Velikoj Britaniji se zna barem od kraljevanja Henrika VIII. (1509.-1547.g.). Njegova je kćerka Elizabeta I. (1533.-1603.) držala brojne biglove, od kojih su neki bili tako mali da su mogli stati u džep pa su zato prozvani džepni bigl (sada izumrli). Ova vrsta uglavnom je poznata kao bigl koji pjeva, no nije glasan kada je u kući, ali zato voli lajati kad je u potjeri, na otvorenom. U Velikoj Britaniji se koristi u lovu na zečeve i divlje kuniće, a koristili su ga i u lovu na divlje svinje i jelene u Skandinaviji, a u Americi u lovu na zečeve. U SAD i Kanadi upotrebljava se i kao tragač i kao retriver. Vrlo je cijenjen kao pratilac, a 1954. godine u SAD je osvojio titulu najpopularnijeg psa.
Narav i njega
Ovaj snažni, zdravi i uporni pas uglavnom dugo živi. Voli djecu. Dobar je izbor za kućnog ljubimca. Poslušnost mu nije jača strana pa će, poput većine goniča, nastojati odšetati kad zaboravite zatvoriti dvorišna vrata. Malen je i nije mu potrebno mnogo kretanja ako ga držite samo kao kućnog ljubimca.
Veličina: visina: SAD-dvije podvrste: do33cm te od 33-37,5cm. Velika Britanija: visina u grebenu: 33-40cm
Dlaka: kratka, gusta i vodootporna.
Boja: sve boje goniča osim crvenosmeđe; vrh stražnjeg dijela je bijele boje.
Druga obilježja: glava je prilično dugačka i snažna, plemenita; oči su tamno ili svijetlosive; uši dugačke s ušiljenim vrhovima; gornja linija tijela je ravna; rep krupan, srednje dužine.